Od 7600 stabala trešnje, neće se obrati 6500. Urod je sjajan, ali jedva spajamo kraj s krajem, kaže nam Zlatan Kljaković Gašpićž

Iako su trešnje jedno od rijetki vrsta voća kojeg proizvodimo dovoljno za domaće potrebe, prošle dvije sezone najveći dio uroda "obrali" su mraz i tuča, pa je značajno porastao uvoz. Ovu sezonu voćari bi mogli pamtiti kao rekordnu, trešnje su rodile iznad očekivanja, što se vidi i po značajno manjoj cijeni na tržnicama. No, kako to obično kod nas biva, i u najboljim godinama nešto se zakomplicira, sada je to nedostatak radne snage.

Sezonskih radnika nema ni za lijek, počela je i turistička sezona pa ono malo nezaposlenih bira unosnije plaćene poslove. Sve to zadaje glavobolje proizvođačima voća i povrća kojima je već dio uroda propao na njivi ili u plastenicima. U voćnjacima koji iziskuju puno ručnog branja umjesto zarade zbrajaju se gubici.

Katastrofa

Najdrastičniji primjer upravo se događa u voćnjaku Zlatana Kljakovića Gašpića, predsjednika Udruge "ZG trešnja", smještenom u selu Majkovec nedaleko od Svete Helene. Kao jedan od najvećih proizvođača trešanja u Hrvatskoj, on procjenjuje da će unatoč odličnoj godini biti sretan ako uspije otplatiti samo troškove proizvodnje.

- Ne znam što bih rekao jer i kada imamo dobre vremenske uvjete i sjajan urod, mi jedva spajamo kraj s krajem. Ovo je katastrofa, od mojih 7600 stabala trešanja na 3,2 hektara bit ću sretan ako oberem njih petnaestak posto. Neobrano će ostati oko 6500 stabala, što će meni napraviti gubitak od oko 1,5 milijuna kuna, a državi ono što je mogla naplatiti preko PDV-a od 13 posto pa vi računajte. Razlog je vrlo jednostavan, komplicirana birokratska procedura za dobivanje dozvola za uvoz radne snage i opća nezainteresiranost nezaposlenih s burze rada - kaže nam Kljaković Gašpić.

Njegova kalvarija s radnom snagom koja je trebala ovih dana brati trešnje i slati ih na tržište počela je u rano proljeće kada je shvatio da će u okolici teško naći dovoljno ruku za obećavajući urod.

- Kod ovih naših sa zavoda moramo imati svu papirologiju i plaćati im mirovinsko i zdravstveno, a dogodi se da netko nakon dva dana otvori bolovanje i ne možeš mu dati otkaz. Kod stranaca je još veća muka. Javljaju mi se preko agencija poljoprivredni radnici s iskustvom iz Indije, Nepala, Bangladeša, ali nemaju naše radne vize i boravišne dozvole. Prema našem idiotskom zakonu, procedura ishođenja istih dozvola traje od 3 do 4 mjeseca. Inicijativa za 10 radnika iz Nepala koju sam pokrenuo prema zakonom propisanoj proceduri krajem ožujka ove godine je propala jer su mi iz policije u Sv. Ivanu Zelini javili prije mjesec dana da ću dozvole dobiti tek u kolovozu, kada mi više ne budu trebale. Nije policija kriva nego zakonodavac koji je donio takav birokratski, glup, nepraktičan i štetan zakon - ogorčen Kljaković Gašpić.

Prešutno odobrenje države

Priznaje da je i on djelomično kriv jer je bio neinformiran o dugotrajnoj proceduri za koju nije znao, a za sve optužuje aktualnu Vladu i strukovne udruge koje, kaže, ne brinu problemi poljoprivrednika nego samo pričaju o turizmu i građevinarstvu.

- U drugim zemljama EU ti problemi ne postoje. Agencija ti dovede radnike, ti predaš putovnice policiji, isplatiš radnike nakon posla i oni odlaze dalje za poslom. A od mene su tražili da komisija obiđe i provjeri uvjete u kojima će biti smješteni radnici, tražili neke ankete. Čemu služi sva ta procedura, zašto onda sve te potpore za ulaganja u proizvodnju kada ne znamo što s proizvodom - pita se diplomirani inženjer agronomije sa 40-godišnjim iskustvom u uzgoju voća.

Dodaje da našim tržištem voća vlada sedamdesetak uvoznika koji uništavaju domaću proizvodnju uz prešutno odobrenje države.

- Nigdje se u Europi ne može dogoditi da trgovci prodaju uvozno voće dok ima domaćeg. Šveđani će radije jesti svoje kisele kruške dok ih ima, a španjolske koje su deset puta sočnije doći će u prodaju kada se proda zadnja domaća. Ove godine, kada trešanja ima u izobilju, opet smo imali one iz Italije, Španjolske, Grčke, Turske i Srbije. I to po dampinškim cijenama od 6 do 12 kuna za kilogram. Kako mi to možemo pratiti kada nam je cijena za berbu oko 7 kuna, a gdje su ambalaža, prijevoz… I onda vi mene pitate zašto je trešnja neobrana, ma nemojte me… - zaključuje Kljaković Gašpić.