Porijeklo: Srbija.
Dozrijeva: sredinom mjeseca srpnja.

Stablo je srednje bujno, redovite i odlične rodnosti. Plod je dosta krupan, ovalnog oblika, tamno plave boje sa maškom. Meso ploda je zelenkastožute boje, vrlo čvrsto, sočno, aromatično i vrlo ugodnog slatko-kiselkastog okusa. Koštica ploda se lako odvaja od mesa. Izrazito je atraktivna za stolnu potrošnju i sušenje. Djelomično samooplodna.

Porijeklo: Srbija
Dozrijeva: početkom srpnja

Stablo je srednje bujno, slabe i neredovite rodnosti. Plod je ovalan i krupan, a kožica ploda je ljubičastoplave boje. Meso je žute boje, sočno, slatko i aromatično, vrlo dobre kvalitete. Namijenjena je uglavnom za stolnu potrošnju. Autoinkopatibilna – zahtijeva oprašivače.

Porijeklo: Srbija
Dozrijevanje: početkom mjeseca kolovoza

Stablo je bujno do vrlo bujno, rijetke krošnje, neredovite rodnosti. Plod je vrlo krupan, ovalnog oblika, tamno plave boje sa lijepim maškom. Meso ploda je žute boje, čvrsto, sočno, slatkokiselkastog okusa i vrlo je aromatično. Koštica se lagano odvaja od mesa. Namijenjena je za stolnu potrošnju. Autoinkopatibilna. Zahtijeva oprašivače.

Porijeklo: Srbija
Dozrijevanje: krajem mjeseca kolovoza

Stablo je srednje bujno, rano dolazi u rod i vrlo obilno rađa. Plod je dosta krupan, jajastog oblika, tamno plave do crvenkasto-plave boje s izraženim maškom. Meso ploda je žute boje, čvrsto, vrlo sočno, slatko i aromatično te vrlo dobre kvalitete. Koštica se lako odvaja od mesa. Plod je prikladan za potrošnju u svježem stanju, preradu i za sušenje. Samooplodna

Porijeklo: SAD
Dozrijevanje: krajem mjeseca kolovoza

Stablo je srednje bujno, rano dolazi u rod, redovito i obilno rađa. Plod je velik do vrlo velik, izduženog okruglog oblika, tamno plave boje s izraženim maškom. Meso ploda je zelenkasto-žuto boje, sočno, slatkog okusa, ima veliku košticu koja se lagano odvaja od mesa. Pogodna je za stolnu potrošnju, sušenje i preradu. Dobro podnosi niske temperature, ali je osjetljiva na rani proljetni mraz. Djelomično samooplodna.

Nacionalni ponos hrvatskih voćara

Hrvatska je uz Francusku i Italiju jedina država u Europi koja obiluje idealnim voćarskim položajima i ekološkim uvjetima za proizvodnju kontinentalnog, mediteranskog i suptropskog voća. Francuska i Italija su te komparativne prednosti do maksimuma iskoristile, dok je Hrvatska daleko iza njih i tapka u mjestu.

Šljiva Bistrica, koja je nekada bila ponos hrvatskih voćara, danas je neopravdano zapuštena zbog virusa šarke i šljivine osice. U davna vremena Bistrica je bila važan izvozni program Hrvatske, a taj ponos Bistrici moramo ponovno vratiti. Kontinentalni dio Hrvatske, Banovina, Lika i Slavonija imaju komparativne prednosti za uzgoj šljive Bistrice, a u narodu poznate kao Bosanka, Mađarica, Debelica, Požegača, Savka...to je zapravo sve Bistrica i to nam ukazuje da je autohtona hrvatska sorta.

Najbolje rezultate i kvalitetu postiže ako neko područje ima minimalno 600 mm oborina godišnje, a u vegetaciji – svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz, oko 400 mm oborina. Drugi je zahtjev Bistrice da srednja temperatura za lipanj, srpanj i kolovoz bude oko 20°C i upravo ti ekološki uvjeti su „tajna“ kakvoće šljive Bistrice u Hrvatskoj.

Osim toga, Bistrica ima finu aromu, eterično ulje nalazi se ispod pokožice i tu finu aromu prenosi na svoje proizvode (pekmez, marmelada, džem, kompot, žestica, sušena Bistrica). Trebamo napomenuti da su sušeni plodovi Bistrice „rajski“ plodovi u sjevernim državama Europe. Bistricu su mnoge države u svijetu svojatale kao svoju sortu - Francuzi su joj dali ime Obična ili Abraska kalanka, Nijemci Kalanka domaća, Rusi Vengerska domašnaja, a Englezi German prune. Svi su oni u svojim ekološkim uvjetima pokušali dobiti kvalitetu naše Bistrice, no to nisu uspjeli jer su njihovi ekološki uvjeti drugačiji od naše Banovine. Izborom položaja i suvremene tehnologije Bistrica redovito rodi i nema alternativne rodnosti.

Plod je srednje krupan (oko 20 grama), no s obzirom na to da je Bistrica populacija, ima tipova težine ploda 12-16 grama, ali zato ima i tipova veličine plodova 25-30 grama. U nasadima diljem Hrvatske ima tipova koji su otporni ili tolerantni na virus šarke. Sve nas to upućuje da je Bistrica neiscrpan izvor za znanstveno-stručni rad - izdvajanjem tipova krupnijih plodova, s aromom tipičnom za Bistricu, te tipova koji su otporni na virus šarke. Bistrici bismo trebali vratiti nacionalni ponos i sadnjom novih 10.000 ha, tj. „novom“ Bistricom za izvozni program.

Bistrica udružena s Maraskom i maslinom Oblicom - bio bi to hrvatski izvozni program broj jedan sa cca 200 milijuna eura godišnje.

napisao: mr.sc. Frane Ivković, dipl.ing.agr. 33 Glasnik zaštite bilja 5/2010.