CILJEVI I POSTUPCI U OBNOVI RODNOG DRVA TREŠNJE U ZIMSKOJ REZIDBI

CILJEVI I POSTUPCI U LJETNOJ REZIDBI TREŠANJA
Autor član OPG-a: Luka Kljaković Gašpić bacc. Ing.

OPG TREŠNJA
Nositelj OPG-a: Zlatan Kljaković Gašpić, dipl. ing.
Antuna Stipančića 24
10000 Zagreb

E-mail: kljakovic@gmail.com, opg.tresnja@gmail.com

Web stranica: www.zgtresnja.com, www.tresnja.net

Osnovni cilj komercijalnog uzgoja trešanja je proizvesti što veći broj ujednačenih krupnih plodova trešanja i pri tome održati dobar vegetativni porast voćaka kako bi urod trešanja svake godine bio redovan i kvalitetan.

Za postizanje toga cilja veliku pozornost potrebno je posvetiti kako zimskoj tako i ljetnoj rezidbi trešanja.

Zimska rezidba trešanja
Najbolje je kada se rezidba obavlja tri do četiri tjedna prije kretanja vegetacije pred i u fenofazi bubrenja pupova trešanja sve do pojave prvog cvijeta. U toj fenofazi razvoja voćaka trešanja lako se na jednogodišnjim izbojima trešanja mogu uočiti i razlikovati generativni odnosno rodni i vegetativni odnosno zeleni pupovi. Međutim ako je nasad velik i puno je posla na rezidbi s zimskom rezidbom se može početi odmah nakon završetka vegetacije nakon što je sav list pao. Poznato je da rana rezidba potiče ranije kretanje vegetacije voćaka. Tu treba naći svatko svoju “mjeru”.

Cilj zimske rezidbe je postizanje novog vegetativnog porasta tamo gdje je potreban, obnovu rodnog drva odnosno grana trešanja i vraćanje uroda što bliže centralnim provodnicama voćaka. Plodovi koji su bliži središtu voćke, centralnoj provodnici uvijek su krupni i kvalitetniji.

Cilj zimske rezidbe je i stvaranje dovoljne lisne površine koja je potrebna za proizvodnju organskih hranjiva za dobru cvatnju, dobar rast izboja u proljeće i ishranu plodova u razdoblju dozrijevanja i berbe plodova trešanja. Nakon berbe trešanja za zametanje rodnih pupova za osiguranje dobrog uroda u slijedećoj godini. Na jesen za pohranjivanje dovoljne količine rezervnog hranjiva u drvetu i korijenu voćaka kako bi dobro prezimile i dobro startale sa vegetacijom i cvatnjom u proljeće. Na jedan plod trešnje moramo imati najmanje dva lista a najbolje je imati tri do četiri i više listova kako bi mogli proizvesti dovoljno hrane za plodove i za voćku. Ako je lisna površina na voćki nedovoljna, ako na jedan plod trešnje dolazi jedan list ili čak i manje, onda je tada taj plod trešnje nametnik na voćki (citat: Prof. dr. sc. Zlatko Čmelik). Takvi plodovi neće postići potrebnu krupnoću ali će uzimati oskudno hranjivo i spriječiti dobar porast voćaka. Novi jednogodišnji izbojci biti će slabi i kratki. Zametanje rodnih pupova nakon berbe proći će loše pa će dogodine urod biti slab. Voćke će oslabljene deficijencijom hrane ući u zimu s malom zalihom hrane, teško će preživjeti zimu. U slučaju jake zime mogu i odumrijeti. Start vegetacije i cvatnja u proljeće biti će slabi.

Zimskom rezidbom možemo postići obnovu rodnog drva trešanja izborom točnog vremena rezidbe krošnje i vrhova trešanja. Ispravnom zimskom rezidbom po potrebi postižemo aktiviranje vegetativnih pupova koji se nalaze u centru svake svibanjske kitice te spavajućih i adventivnih pupova trešanja na centralnoj provodnici i u bazi skeletnog granja voćaka. Pomotehnićkom mjerom rovašenja i u vegetaciji stručnom folijarnom gnojidbom te gnojidbom fertirigacijom (kroz navodnjavanje) pomažemo snažnije aktiviranje takvih pupova iz kojih možemo dobiti nove jednogodišnje izbojke odnosno obnovu rodnog drva trešanja u blizini centralne provodnice voćaka i u zoni centra krošnje trešanja.

Obnovu rodnog drva trešanja vršimo putem jednogodišnjih izbojaka i svibanjskih kitica na višegodišnjim granama. Osnovno što moramo znati je da jednogodišnji izbojci u svojoj bazi tijekom ljeta zameću generativne odnosno cvjetne pupove. Jednogodišnji izbojci u donjem, odnosno baznom dijelu izbojka imaju slijed cvjetnih pupova a prema vrhu slijed vegetativnih pupova. Broj formiranih cvjetnih pupova u bazi jednogodišnjih izbojaka odnosno grana kreće se od 4 do 12 pupova što ovisi o sorti trešanja. Prosječni broj formiranih cvjetnih pupova u bazi jednogodišnjih izbojaka je sortna karakteristika. Ranije sorte u bazi jednogodišnjih izbojaka formiraju od 4 do 7 cvjetnih pupova, dok kasnije i izrazito kasne sorte kao npr. Kordia i Regina imaju u bazi izbojaka formirano od 8 do 12 cvjetnih pupova, ponekad i više.

Tada je česta pojava da su pri vrhu jednogodišnjeg izbojka cvjetni pupovi naizmjenice pomiješani sa vegetativnim pupovima. Zato treba biti oprezan kod reza vrhova jednogodišnjih izbojaka da ne bi cvjetni pup postao vršni pup jednogodišnjih izbojaka.

Na vrhovima jednogodišnjih izbojaka uvijek moraju biti vegetativni pupovi. Ako su na vrhu jednogodišnjih izbojaka cvjetni pupovi, takvi izbojci zaostaju u porastu, muče se, teško napreduju i na kraju kržljaju, gube list i suše se do jeseni. Zapažanja o položaju cvjetnih i vegetativnih pupova na voćkama trešanja su vrlo važna. Moramo znati uočiti gdje se nalaze zone rodnih površina voćaka a gdje se nalaze zone gdje postoji mogućnost porasta novih mladih izbojaka trešanja, odnosno gdje se nalaze zone obnove rodnog drva trešanja.

Gdje vršimo obnovu rodnog drva trešanja putem jednogodišnjih izbojaka?
Obnovu vršimo tamo gdje se jednogodišnji izbojci na skeletnim granama nalaze blizu centralnoj provodnici. Kada vršimo prikraćivanje jednogodišnjih izbojaka trešanja u vrhovima iznad zone rodnih pupova na dva vegetativna pupa a kada vršimo prikraćivanje izbojaka na četiri do šest vegetativnih pupova? Jednogodišnje izbojke trešanja prikraćujemo iznad zone rodnih pupova na dva vegetativna pupa kada se jednogodišnji izbojci nalaze pri bazi skeletne grane, a vegetativni pupovi se nakon prošlogodišnje rezidbe nisu uspjeli aktivirati u svibanjskim kiticama te nisu izvršili očekivanu obnovu rodnog drva trešanja formiranjem novih jednogodišnjih izbojaka. Rezom jednogodišnjih izbojaka na dva vršna vegetativna pupa potaknuti ćemo brzo tjeranje dvoje novih mladih jakih izbojaka koji će intenzivno rasti tijekom vegetacije. Jednogodišnji izbojci trešanja svejedno neće moći tako brzo rasti da bi potrošili svo hranjivo koje im je voćka dala na raspolaganje te će doći do nakupljanja odnosno gomilanja viška hranjiva u skeletnim granama u zoni tog reza. Nakupljena hranjiva potaknuti će na dvogodišnjim granama trešanja porast centralnih vegetativnih pupova u svibanjskim kiticama koje se nalaze raspoređene na grani ispod zone reza jednogodišnjih izbojaka. U vegetacijskoj godini koja slijedi nakon zimske rezidbe trešanja višak hranjiva u zoni reza lako može potaknuti i stvaranje adventivnih pupova u ishodištu rasta skeletnih grana. Naredne godine adventivne pupove trešanja možemo potaknuti na snažan porast rovašenjem iznad pupova i mazanjem rana i pupova sa otopinom biljnih hormona rasta GA 4, A 7 i 6 BA (npr. sredstvo Promalin, tvornički naziv). Tako ćemo iz adventivnih pupova dobiti kvalitetne jednogodišnje izbojke koji nam trebaju u ogoljenoj centralnoj zoni krošnje trešanja za zamjenu izrođenih skeletnih grana trešanja. Jednogodišnje izbojke trešanja režemo na četiri do šest vegetativnih pupova kada su skeletne grane u centru krošnje voćaka potpuno ogolile te moramo brže formirati nove ogranke budućeg skeletnog granja koji će u baznom dijelu bit obučeni u svibanjske kitice a u vrhu će formirati tri jaka kvalitetna izbojka.

Trešnja dobro reagira na rez jednogodišnjih izbojaka na dužinu od cca. 25 cm i tada izbojci u vrhovima formiraju tri do četiri snažna jednogodišnja izbojka. Takvim rezom potičemo nakupljanje hranjiva u zoni dužine izbojka od 25 cm što puno znači kada želimo postići obnovu rodnog drva. Točno usmjeravamo hranjiva u zonu gdje želimo dobiti obnovu gdje će nakupljena hranjiva potaknuti snažni porast novih izbojaka. Na jednogodišnjim izbojcima vegetativni pupovi ostavljeni nakon reza ciljano se aktiviraju što rezultira kvalitetnom obnovom rodnog drva trešanja.

Pomotehničku mjeru rovašenje primjenjujemo kako bi zaustavili sokove odnosno hranjiva na vegetativnim, latentnim-spavajućim i adventivnim pupovima.

Nakupljanje sokova u zoni rovašenjem napravljenih rana iznad vegetativnih pupova potaknuti će pupove trešanja da potjeraju i formiraju nove jednogodišnje izbojke i uđu u brzi porast. Rovašenje primjenjujemo na početku vegetacije kada vegetativni pupovi nabubre. Izvodimo ga tako da iznad vegetativnih pupova napravimo dužu ranu od 4 do 5 cm i širine najmanje 3 mm. Nožem zarežemo koru sve do drvenog djela pa i u drvo voćaka kako bi prerezali provodne snopove sokova ksilem i floem i potaknuli nakupljanje sokova odnosno hranjiva u ciljanim zonama pupova. Hranjiva naglo i obilno nahrupe kako bi što prije zarasle napravljene rane. Višak hranjiva potakne pupove na tjeranje i brzi porast. Najčešće uz rovašenje koristimo mješavinu biljnih hormona rasta sredstvo Promalin, Progebirilin itd. (tvornički nazivi) kako bi još dodatno stimulirali i pospješili tjeranje vegetativnih pupova. Otopinom sredstva Promalin, bijelog ulja i vode namažu se pupovi koji još nisu otvorili i rane iznad pupova. Ako su pupovi trešanja otvorili i potjerali bijelo ulje se ne smije stavljati u otopinu hormona rasta i vode jer tada bijelo ulje ometa rast pupova. Svaka svibanjska kitica trešanja ima u centru cvjetne gronje vegetativni pup koji može potjerati izbojak, tako da i na taj pup možemo rovašiti. Odstranimo postrane generativne pupove na svibanjskoj kitici a potom zarežemo iznad preostalog vegetativnog pupa. Pup i ranu namažemo sa otopinom Promalina.

Ako želimo u narednoj godini imati više svibanjskih kitica i urod približiti centralnom dijelu krošnje trešanja onda jednogodišnji izbojak koji je prvi na dvogodišnjoj ili trogodišnjoj grani, onaj koji je najbliži centru krošnje voćaka u rezidbi ne diramo. Izbojak će u sljedećoj vegetaciji formirat svibanjske kitice. Pošto izbojci koji formiraju svibanjske kitice povlače puno hranjiva za izgradnju generativnih pupova može se desiti da se u bazi skeletne grane iz koje je izbojak izrastao pojavi adventivni pup. Kada adventivni pupovi iznad kojih obavezno rovašimo izrastu u izbojke koristiti će se za obnovu rodnog drva odnosno za zamjenu izrođenih-ogoljenih skeletnih grana.Na godinu na nediranim izbojcima koji su formirali mnogobrojne svibanjske kitice možemo prvu ili drugu pa i treću svibanjsku kiticu u bazi izbojka koristiti za obnovu rodnog drva na ranije opisan način. Višak kitica se odbaci rezom odnosno kraćenjem rodnog izbojka. U rezidbi ostavljanjem jednogodišnjih izbojaka utječemo na stvaranje svibanjskih kitica u drugoj godini vegetacije radi lakše obnove rodnog drva. Na jednogodišnjim i dvogodišnjim svibanjskim kiticama proizvodimo najkrupnije i najkvalitetnije plodove sa najviše suhe tvari. Na trogodišnjim i više godina starima svibanjskim kiticama kvaliteta i krupnoća plodove trešanja postupno pada. Kitice rađaju do dvanaest godina. Čitavo to razdoblje svibanjske kitice možemo koristit za “obnovu” kada god to želimo. U rezidbi pretjerano stare kitice, stare četiri do pet godina treba otkloniti u potpunosti ili redukcijom njihovog izboja na jednu, dvije ili tri svibanjske kitice možemo potaknuti obnovu vegetacije.

Zaključak:
Na gore naveden način zimskom rezidbom jednogodišnjih izboja i višegodišnjih rodnih izboja obučenih u svibanjske kitice potičemo na bazi skeletnih grana u blizini centralne provodnice voćke obnovu vegetacije unutar krošnje a potičemo i buđenje i pojavu latentnih-spavajučih i adventivnih pupova. Takvi pupovi dogodine formiraju nove jake izboje, pogotovo nakon rovašenja i korištenja bijlnih hormona rasta.

Ako obnova vegetacije unutar krošnje voćke nije potrebna jednogodišnji izboji se ne diraju. U bazi će roditi, do jeseni će ti rodni pupovi otpasti ali će iznad svi vegetativni pupovi ostati živi. U drugoj godini starosti vegetativni pupovi će se razviti u svibanjske kitice i dobro će roditi u sljedećoj trećoj godini. Ako u ovom slučaju jednogodišnje izboje ipak prikratimo činimo štetu i doprinosimo ogoljenju unutrašnjosti krošnje. Tako prikračeni izboji u bazi rode a u vrhu razviju dva do tri nova izboja. Međutim, čitava zona vegetativnih pupova prema bazi grane ispod tih vršnih izboja odumre do jeseni. Potičemo ogoljenje. Dvogodišnji i više godina stari izboji koji su obučeni u svibanjske kitice unutar krošnje voćke mogu se u manjoj mjeri prikračivati da dobijemo novo umjereno razgranjenje u njihovom vrhu. Imaju ulogu rezervne vegetacije. U većoj mjeri se takvi izboji ne diraju da ne pretjeramo s “obnovom”.

Jednogodišnje izboje u sredini i pri vrhu skeletnog granja ne prikraćujemo. Puštamo ih da u drugoj godini formiraju svibanjske kitice. Ako ih ipak prikraćujemo činimo štetu. Već smo naveli da jednogodišnji izboji u bazi imaju cvjetne pupove koji će u toj vegetativnoj godini roditi i ako ih ne prikraćujemo neće “ogoliti” već će u sljedećoj godini formirati svibanjske kitice koje će u trećoj i sljedećim godinama obilato roditi. U tim zonama u sredini i pri vrhu skeletnog granja otklanjaju se jednogodišnji izboji u potpunosti ako su loše postavljeni tako da uguščuju krošnju, ako rastu okomito u “nebo” ili vise prema “zemlji”.

Izbor točnog vremena rezidbe utječe dodatno na obnovu iz više razloga. Rezidbu obavljamo kada pupovi nabubre jer tada lako zamjećujemo razliku između generativnih i vegetativnih pupova. Tada imamo cjelokupnu sliku stanja i odnosa između vegetativnih i generativnih pupova što nam je bitno da bi znali primijeniti adekvatnu rezidbu u kojoj bi ostvarili idealan balans između rodnosti i porasta.

Kada radimo rezidbu moramo znati da taj čin dovodi voćke u stanje stresa. Kada rezidbom dovodimo voćke u stanje stresa moramo procijeniti koliko je vremena potrebno da se ona oporavi od stresa. Treba odabrati pravi moment rezidbe da bi stres voćaka bio što manji a razdoblje oporavka voćaka od nanesenog stresa trajalo što kraće.

Što poduzeti u vezi stresa voćaka, kako utjecati na smanjivanje stresa kada ne možemo utjecat na klimatske faktore? Što će nam osigurat brzo prevladavanje stresa voćaka?

Odgovor je upravo u njihovom metabolizmu, životnim procesima koji se odvijaju u voćkama. Odgovor je u biljnim hormonima voćke. Auksin, Citokinin, Giberelini!

Kada bolje razmotrimo gdje se sintetiziraju navedeni biljni hormoni, shvatit ćemo da sve počinje od meristema, tkiva uz pomoć kojega biljke rastu. Meristemsko tkivo nalazi se u vršnim pupovima izboja koji su obavezno vegetativni pupovi. Biljni hormoni ključni za rast voćaka su hormoni koji upravljaju aktivnostima biljke. Sintetiziraju se u meristemskom tkivu. Upravo je tu odgovor na pitanje kako smanjiti stres. Rezidbom uklanjamo veliki broj vršnih vegetativnih pupova u kojima je meristemsko tkivo koje sintetizira hormone. Trešnje intenzivno počinju stvarati meristeme u vršnim pupovima pred početak cvatnje. Stres voćke svesti ćemo na najmanju moguću mjeru ako rezidbu obavimo najkasnije do početka cvatnje. Dakle do početka fenofaze sintetiziranja biljnih hormona treba obaviti i završiti zimsku rezidbu. Aka tu spoznaju poštujemo smanjiti ćemo stres voćke na minimum.

Kroz rezidbu trešanja susrećemo se sa nekoliko posljedica različitih načina loše i dobre rezidbe:

1. Izbojci su premješteni na rubove voćaka a prostor od 50 i više cm oko provodnice je ogoljen i bez vegetativnih pupova;
2. Oko 50% do 60% voćaka čine svibanjske kitice a ostatak krošnje tvore kratki i slabi izbojci koji su većinom diferencirali generativne pupove.
3. Oko 40% voćaka čine svibanjske kitice a jednogodišnji izbojci su dugački od 40 do 60 cm pa i više.

1. Kod voćaka gdje su izbojci premješteni na rubove voćke susrećemo se sa sljedećim problemima:

• Nije popunjen predviđeni prostor za razvoj voćaka u centru krošnje. U Centru krošnje je “ogoljenje”, nema nikakvih izboja;
• Nema adekvatnog balansa odnosno rasporeda između porasta i roda što u vegetaciji uzrokuje daljnje odumiranje izbojaka unutar krošnje trešanja radi nedostatka svjetlosti sunca;
• Pri rezidbi potrebno je odstraniti veliki broj vanjskih rubnih previše bujnih izbojaka radi propuštanja svjetlosti sunca u centar krošnje trešanja.

U ovom slučaju kako bi obnovili rodno drvo trešnje morati ćemo žrtvovati urod. Moramo radikalno rezati da bi dobili “obnovu” vegetacije. Dobar urod gubimo sljedeće dvije godine.

2. Kada 50 % do 60% voćaka čine svibanjske kitice a ostatak krošnje tvore kratki i slabi izbojci koji su većinom diferencirali generativne pupove susrećemo se sa sljedećim problemima:

• mogući porast novih izbojaka je jedino iz svibanjskih kitica;
• obnovu postižemo rezidbom kojom smanjujemo broj svibanjskih kitica, prikračujemo rodne grane na vršnu kiticu koja “puca” u nebo;
• prisiljeni smo na vraćanje skeletnog granja prema centralnoj provodnici voćaka jačim kraćenjem-”vraćanjem” skeletnog granja.

U ovom slučaju opet moramo žrtvovati dobar dio uroda. Obnova rodnog drva trešanja moguća je prorjeđivanjem svibanjskih kitica, odnosno naizmjeničnim uklanjanjem dijela svibanjskih kitica kako bi dobili porast vegetativnih izbojaka iz centralnih vegetativnih pupova svibanjskih kitice, te uklanjanjem generativnih pupova na svibanjskim kiticama tako da ostavimo samo centralne vegetativne pupove kitica koji će potjerati snažnije vegetativne izbojke.

3. Oko 40% voćaka čine svibanjske kitice, a jednogodišnji izbojci su dugački od 40 do 60 cm pa i više što je idealan omjer porasta i roda:

• Dvogodišnji i više godina stari rodni izbojci koje kratimo na svibanjsku kiticu dobro su raspoređeni na skeletnim granama, počevši od centralne provodnice prema rubovima krošnje;
• Skeletne grane naizmjenično pokrivaju prostor koji im omogućava razmak sadnje voćaka. Sunce dobro osvetljava postrane grane koje se nalaze na skeletnom granju. Postrane grane raspoređene su na skeletnim granama poput riblje kosti. Jednogodišnje izbojke koji su bočno postavljeni ne prikraćujemo. Ako su međusobno preblizu postavljeni možemo ih umjereno prorjediti. Uklanjamo u potpunosti svaki drugi ili treći izboj naizmjenično. Izbojke s majskim kiticama u manjoj mjeri prikračujemo u bazi skeletnog granja na šest do osam kitica. Tako stavaramo umjerenu rezervu novog porasta za možda potrebnu obnovu u budućnosti koja ne ugušćuje dubinu krošnje. U većoj mjeri izbojke s majskim kiticama ne diramo. Neka rode. Tri vršne majske kitice u pravilu tjeraju jednogodišnji izboj a prema bazi grane ostaju majske kitice koje dobro rode iz godine u godinu. Vršna majska kitica mora “pucati” u nebo. Grane trešanja prirodno imaju tendenciju “pada” prema zemlji. Tijekom jedne vegatacije do jeseni izboji se spuštaju desetak pa i više centimetara prema zemlji i tada vršna kitica na koju smo u zimi prikratili granu točno raste kako treba. Produžuje granu s blagim otklonom prema gore. Kada bi rezali na donju kiticu vrh grane bi visio prema zemlji. Dvije kitice ispod vršne trebaju biti raspoređene desno i lijevo i tako ćemo dobiti “riblju kost”. Ako druga ili treća kitica ispod vršne nema taj savršeni bočni položaj već “puca” prema zemlji ili nebu uklonimo je noktom.
  
  

• Tim finesama dobiti ćemo savršeno razgranjene skeletne grane, tzv. “riblju kost” a rodne grane prema svojoj bazi će biti “obučene” u svibanjske kitice. Majske kitice imaju puno listova i mogu dobro hraniti svoje plodove.
• U srednjoj zoni krošnje kratimo izbojke s majskim kiticama po potrebi i pri tome treba biti jako umjeren, ne treba pretjerivati. Možemo kratiti naizmjenično lijevo i desno svaki drugi ili treći takav izboj. Neka rode. Sve jednogodišnje i višegodišnje rodne izboje koji rastu prema “nebu” ili “zemlji” uklanjamo u potpunosti jer zasjenjuju unutrašnjost krošnje voćke.

Izbojke koji su previše dominantni jer rastu okomito odstranjujemo u potpunosti ali ukoliko ne smetaju, ne zasjenjuju značajno unutrašnjost krošnje trešanja možemo ih saviti i ostaviti. Dvogodišnje ili jednogodišnje izbojke savijamo i vežemo voćarskim bužirom.U sljedećoj vegetacijskoj godini diferencijacijom vegetativnih pupova u generativne pupove dobiti ćemo jake svibanjske kitice koje će dati mnogobrojne krupne plodove vrhunske kvalitete. Tako dobivamo dodatni urod. To možemo uraditi na nekoliko mjesta u krošnji svake voćke. Nakon nekoliko godina kada počmu smetati uklonimo ih u ljetnoj rezidbi.

Uvijek vodimo računa da imamo dovoljno lisne površine koja može hraniti plodove, kako bi profitirali u krupnoći plodova trešanja i suhoj tvari u sadržaju plodova.

U zimskoj rezidbi uvijek prvo uočavamo izrođene izboje, one izboje koji su jako dugački i tek pri vrhu imaju pokoju majsku kiticu i kratak vrh s pupovima. Njih odmah u potpunosti uklanjamo. Zovemo ih “smeće” jer uzimaju a ništa ne daju. Zatim uočavamo pozicije ogoljavanja u krošnji voćke, izbojke iz kojih možemo dobiti obnovu i porast. Na kraju uočavamo pozicije generativnih pupova, te grane koje smole. Rodne grane obradimo kako smo ranije naveli. Grane koje smole izbacujemo rezidbom do zdravog tkiva ili ako imaju kvalitetnu zamjenu otklanjamo u potpunosti. Sve štrljke iz ranijih rezidba, manje i veće uklanjamo jer se na njih naseljavaju gljivice koje vole trulo drvo. Rane, svježe i suhe treba odmah premazati smjesom bakrenih preparata da se spriječi prodor raznih bolesti u voćke kroz rane.

Rezidba trešnje zahtjeva čisti rez, rez bez trganja drva voćke, kružno okretanje voćarskih škara kako bi spriječili pucanje i kalanje grana.

Veće rezove rješavamo sa velikim škarama ili voćarskom pilicom. Najbolje i najbrže je to obaviti električnom pilom na bateriju. Nakon toga rane odmah mažemo kistom dobro natopljenim gustom smjesom nekog od bakrenih preparata, okvašivača (npr. Fito film, tvornički naziv) i vode ili nekim sredstvom za mazanje rana. Kada se smjesa bakrenog preparata nanese na ranu dobro je da je obilato namazana po rani, iznad i oko rane. Kada pada kiša smjesa bakrenog sredstva curi po ranama i voćki te uništava gljivice i druge bolesti pa i štetnike. Mazanje rana, starih i novih te raznih oštećenja na koštičavim voćkama gustom otopinom bakrenih preparata je obavezna. Dugovječna je, efikasna i vrlo korisna mjera. Efikasna je i do dvije godine.

Neka moja iskustva u zimskoj rezidbi:
2013. godine rezidbu trešanja sam obavio tijekom cvatnje i završio sam je pred kraj cvatnje. Rezidba se temeljila na obnovi, izazivanju vegetativnog porasta i dobivanju dovoljne lisne površine koja može ishraniti voćke u svakoj sljedećoj razvojnoj fenofazi vegetacije. Zbog apikalne dominacije vrha (topos fizis) umjereno sam prikraćivao vrhove voćaka trešanja kako ne bih izazvao snažan porast u vrhu. Rezidba u cvatnji je rezultirala kasnim i slabim porastom vegetativnih izbojaka, obnova je bila vrlo slaba a izbojci su bili slabi, dužine od 20 do maksimalne 30 cm. Promjer plodova trešanja u krošnji voćaka kretao se od 26 do rjeđe 27 mm, u vrhovima voćaka oko 28 mm. Zaključak je bio da sam rezidbom u cvatnji izazvao prejak stres u voćkama.

Predugo razdoblje oporavka voćaka od stresa je odložilo i usporilo porast izbojaka i smanjilo je potrebnu lisnu površinu. Kasna rezidba je rezultirala lošom obnovom rodnog drva, slabim porastom izbojaka i nedovoljnim porastom lisne površine te nezadovoljavajućom krupnoćom plodova.

2014. godine rezidbu sam završio sa pojavom prvog cvijeta. Vrhove voćaka u rezidbi nisam dirao i obavio sam rezidbu vrhova voćaka tek nakon cvatnje. Rezultat takve rezidbe je bio dobar vegetativan porast voćaka trešanja, dobra obnova rodnog drva i adekvatna lisna površina. Vršni dijelovi voćaka umjereno su rasli. Plodovi unutar krošnje trešanja bili su promjera od 28 do 30 mm a u vrhovima od 30 do 32 pa i više mm. Stres voćaka je bio mali, brzo su se oporavile nakon zimske rezidbe. Razvoj meristemskog tkiva nije ometen i meristem je potaknuo tvorbu dovoljne količine ključnih biljnih hormona.

Ljetna rezidba trešanja ili rezidba trešanja u zeleno
Obavlja se odmah nakon završetka berbe, Bolje je reći nakon što je pojedina sorta obrana. Cilj ljetne rezidbe je postizanje prozračne krošnje kako bi sunce prodrlo do centralne provodnice voćaka. Sve što sprječava slobodan prodor svjetla u dubinu krošnje trešanja rezidbom se u potpunosti uklanja. Time se omogućava kvalitetno sazrijevanje i odrvenjavanje jednogodišnjih i višegodišnjih izbojaka koji se nalaze duboko u krošnji trešanja. Pretjerana zasjenjenost dubine krošnje trešanja izaziva propadanje i gubitak listova te odumiranje odnosno sušenje izboja, ogoljavanje unutrašnjosti krošnje i seljenje roda na rubove krošnji trešanja. Kod ljetne rezidbe trešanja izbjegavamo poticanje vegetativnog porasta. Tada se ne gnoje i ne navodnjavaju voćke. Dobro je da za vrijeme rezidbe i desetak dana nakon ljetne rezidbe nema kiše. Na to treba paziti. Ako je tlo u tom razdoblju previše vlažno doći će do smoljenja voćke na mjestima reza što nije dobro jer privlači bolesti. Umjerenom rezidbom u zeleno nastojimo “smiriti” voćke da ne idu u drugi porast. Tada se sintetizirana hranjiva troše na zametanje rodnih odnosno generativnih pupova za sljedeću godinu. Troše se na kvalitetno odrvenjavanje jednogodišnjih izboja u dubini krošnji trešanja i na jesen na dobro pohranjivanje dovoljne količine rezervnog hranjiva u drvetu i korijenu voćaka.

Ako te uvjete zadovoljimo voćke trešanja ulaze u zimu dobro pripremljene sa dovoljnom zalihom rezervnog hranjiva. Da bi stres voćaka trešanja koji smo izazvali ljetnom rezidbom sveli na što manju mjeru ljetnu rezidbu možemo obavljati na istim voćkama u više navrata sve do pod kraj mjeseca rujna. Dobro je vrhove voćaka urediti u ljetnoj rezidbi. Tako ne provociramo nikakav porast u vrhu voćaka i ne moramo vrhove dirati u zimskoj rezidbi kada prejakom rezidbom u vrhu možemo izazvati pretjerani nekontrolirani porast. Ljetnom rezidbom trešanja usmjeravamo ciljano trošenje organskih hranjiva koje voćke stvaraju fotosintezom uz pomoć klorofila u listovima, vode i mineralnih hranjiva iz tla te sunčeve energije. Sintetizirana hranjiva se racionalno ulažu u razvoj voćaka trešanja.

U voćnjaku s trešnjama treba živjeti, treba ih promatrati, zapažati, bilježiti i pamtiti. Stare greške ne smijemo ponavljati, moramo neprestano učiti, nesebično se davati voćkama, voljeti ih i puno raditi. Tada će nas naše trešnje obilato nagraditi.

Ključne riječi: trešnje, rezidba, obnova, urod, majske kitice, jednogodišnji izbojci, biljni hormoni, ljubav prema trešnjama.